p o m a l o . . .

17.05.2010., ponedjeljak

Moja mjesta u Zagrebu

1) Pizzeria + Slasta na Savi
Ovoga sam se prvoga sjetio. Kao većina studenata, uglavnom sam jeo u menzama. Većinom na FERu, Savi, Cvjetnom i SCu. Iako sam volio pileće filee sa FERa, zapečeni grah i pohani sir sa Cvjetnog i SCa, sad mi nostalgiju najviše pali Pizzerija na Savi. Tu sam se uništavao sa hranom. 2-3 pizze, pa koja štrukla,njami a za kraj kat iznad i Slastičarna. Bila je svjetlosnim godinama ispred iste na Cvjetnom koja bi redovito već iza podne potrošila zalihe.

2) Medvegrad Pivnica
Tu je sve počelo, trajalo, i završilo. Nakon prijemnog smo došli tu, bili redoviti gosti tijekom godina nakon svakog kolokvija, a bio sam tu i na proslavi diplome te ručku nakon promocije. Kad sam bio brucoš, litra pive je bila 16kn, a sad je otprilike ista cijena za pola litre. E, to su bili dani. cry

3) Bivši Tolkien na Gornjem Gradu
Jedini objekt iz liste koji je bivši no. Bio je na predivnoj lokaciji, gore visoko, sa lijepim pogledom na grad. Trebalo se malo penjati stepenicama do njega, ali vrijedilo je. Puno egzotičnih piva,party napravljen u zgradi koja je bila oružarnica Zrinskih. Sad se preselio, blizu Tkalče, ali nije više tako dobar.

4) Savski nasip + Jarun
Od svih parkova u Zagrebu najviše uspomena imam sa Jaruna. Tu su se održavale proslave, rođendani, roštilji... Na Bundeku i Maksimiru sam bio svega par puta. Nasip je isto bio dobar, lijepo mjesto za šetnju ili trčanje uz zalazak sunca (ono malo što ga ima u Zagrebu )

5) Kafići kraj faksa, Matisse
Ovdje su ubijeni bezbrojni sati pauza, predavanja, kava poslije ručka, kako je to obično bivalo u životu predbolonjskih studenata. Visio sam u puno njih, ali najviše ih je bilo u zgradi odmah do FERa, sa istočne strane. Prvi nam je bio Bourbon Club, ili kako smo ga mi zvali Izlog. Kraj njega je Piccolo Mondo, pa BB, Matisse, Dubrovačka Zvona... Moglo bi se dugo nabrajati. Matisse mi je najdraži. Nedavno su ga preuredili, pa je sad malo drugačiji, ima neke klupe, prije su bili okrugli stolovi. Ne znam zašto mi je drag, dosta je mračan i bio je zadimljen kao lokomotiva, ali tako je to sretan.

6) Cinestar + HopDevil
Dolaskom multipleksa u Hrvatskoj to je postalo jako popularnom mjesto. Svojedobno je Broadway bio pojam dobrog kina, ali pojavom Cinestara je strmoglavo pao u drugi plan. Poslije je došla i belgijska pivnica, raj za degustatore. Pivo, kokice, film, za malo lijeniji izlazak dušu dalo. smokin

7) Fort Apache
Iako sam bio samo dva puta, ostalo mi je u vrlo dobrom sjećanju. T Bone, ili biftek + ramstek sa kosti između, za ultimativno uživanje (ubijanje) u mesu. Prije su posluživali od 1400g, pa su ga makli, sad je najveći težak 800g. To se obično ništa ne jede cijeli dan, da bi se moglo ići tamo njami.

8) Sve ostalo...
Ima dosta dobrih mjesta za izać navečer. Recimo preko tjedna rock bar Praćka u Dalmatinskoj ulici, tamo su ponedjeljkom karaoke. Onda sam zadnje godine bio redovit u Bakagi na Šalati, na hrvatskom trashu. To je bilo srijedom. Dok su još radili, bio sam i po brodovima na Savi, najviše u Papillonu. In Bar je super, ima dosta jeftino piće, a fancy je mjesto. Po danu je malo skrovito mjesto u centru grada Botanički vrt. Onda tu je i knjižara Algoritam u Bogovićevoj, gdje sam mogao provesti sate i sate proučavajući covere i birajući knjige.

04.03.2010., četvrtak

Frank Herbert: Heretics of Dune & Chapterhouse Dune

Završio sam sa čitanjem ovog serijala od 6 knjiga. Zadnje dvije izravno se nastavljaju jedna na drugu. Između četvrte i pete knjige je prošlo 1500 godina. Krajem 4.te (God Emperor of Dune) došlo je do izgnanstva i rasipanja populacije Starog Carstva po cijelom Svemiru. Na početku Heretics of Dune polako se vraćaju laste sretan i dolaze neke nove organizacije na scenu. Tu su uvijek prisutni potomci obitelji Artreides, koji su naravno kao i uvijek face, te naravno vjerni, časni i plemeniti no. Osobno više volim realnije likove. Tijekom ove dvije završne knjige događa se sukob između Bene Gesserit sestrinstva te njihovog tamnog ogranka Honored Matres koji je nastao u međuvremenu.

Finalni dijelovi su mi ispod prosjeka serijala. Bio je jedan trenutak, negdje na pola pete knjige, kad mi je bilo zanimljivo i intrigantno, ali ne sviđa mi se kako se radnja razvijala. Pojave se neka super bića, velike brzine i moći i na prilično jednostavan i banalan način rješavaju konflikte i dolaze do vlasti. Ne volim takva pretjerivanja tuzan. Kraj zadnje knjige je dosta otvoren. Autor je planirao napraviti i sedmu knjigu, ali nažalost nije poživio. Sin, Brian Herbert je nastavio pisati, ali ta djela nisu toliko dobra, koliko sam informiran.

Prva tri nastavka su mi bili super, a ova zadnja tri nisu na razini. Prvi nastavak, Dune mi je bilo klasika, po radnji, dijalozima i svemu. Malo zamjeram piscu što je pobio sve negativce na kraju toga dijela. Šteta što nisu poživjeli cryTako svaki nastavak ima svoje negativce. Drugi, Dune Messiah je dostojan nastavak, dvostruko kraći po stranicama nego ostali, sa tragičnim završetkom. Treći, Children of Dune, mi je osobno najbolji. Četvrta je kilava filozofska knjiga. Peta je na momente dobra, ima više likova i paralelnih radnji, zapleta i pomalo iskače iz slabijeg drugog dijela seriala. Šesta je nastavak pete, slična po koncepciji i vremenu radnje, sa neobrađenim i opskurnim krajem. Općenito pripovjedač kroz cijeli serijal dosta toga ostavi nejasno i ne napiše, pa je potrebno nagađati što je to bilo.

Sve o svemu, ovo je bilo must-read štivo za jednog fantazista kao što sam ja. Čitao sam pola godine, po mjesec za svaku. Sad ću se malo otvoriti novim horizontima, malo se maknuti od fantasy-a, ali samo malo. thumbup

22.01.2010., petak

Frank Herbert : God Emperor of Dune

Jučer sam završio četvrtu knjigu serijala, pa ću zapisati nešto dok su dojmovi svježi sretan Između radnje prve i druge te druge i treće knjige je prošlo po desetak godina. Mislio sam da je to čak malo puno rolleyes. Tada... A što reći na interval između treće i četvrte knjige. Proteklo je, pazite sad, 3.5 t-i-s-u-ć-a godina smokin. Većina likova koji su postojali onda sada postoje uglavnom u sjećanjima, a također je i sa društvom i okolišem planeta Arrakis, koji se toliko izmjenio da ga više i ne zovu Dina. Sad su tamo šume, rijeke, ima vrlo malo pustinje.

Materija u knjizi je najviše filozofska. Najviše je dijaloga, nema puno akcije. Likova je malo, mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Nema baš paralelnih radnji cry. Jedan lik mi je bio zanimljiv, našao se izvan svog vremena, sve mu je bilo čudno, neprepoznatljivo namcor. Svršetak je dosta otvoren, ostaje dosta toga upitno kako će biti dalje. Prve tri su imale jasno definirano završno stanje, pa je ova možda u tome drugačija od njih. Zato ova izraženije poziva na čitanje sljedeću knjigu, Heretics of Dune thumbup.

Ono, tko je volio prve tri knjige, bit će mu i ova dobra. Tako bi dao nekakvi zaključak.

Pogledao sam seriju Children of Dune iz 2003. Skroz sam bio zadovoljan. Nakon gledanja sam došao u stanje katarze, onog emotivnog pražnjenja. To mi se u zadnje vrijeme rijetko događa, nekako me ništa više ne dira bang.

07.01.2010., četvrtak

Što je lijepo, kratko traje...

Dakle, godišnji je projurio cry. Prošao mi je OK. Došli su Splićani na privremenom radu u Zagrebu ovamo, pa se malo bančilo i družilo. Bilo je pravo osvježenje party.

Pronašao sam među prašinom DVD sa ekranizacijama Dine. Pogledao sam prvi film koji pokriva prvu knjigu, još ima serija od tri nastavka koja obuhvaća materiju druge i treće knjige. Taman sam toliko pročitao. Ovaj mi je prvi film dobar, striktno slijedi radnju iz knjige. Iako je možda dug, 2:15. Pokušao sam gledati Prison Break, ali malo mi je bilo naivno kako su provalili u kuću nekoga velikog direktora gdje je osiguranje 24/7. To mi se zgadilo pa sam se odustao od serije. Pogledao sam Slomljene zagrljaje Pedra Almadovara i Metastaze. Imam u planu odvojit 4 sata za 7 samuraja, nakon što završim sa serijom Dina. Planirao sam četvrtu knjigu Dine pročitat sad za praznike, ali došao sam do malo manje od pola. A dobro, neće knjiga nigdje pobjeć rolleyes.

Jako puno sam spavao na godišnjem, svaki dan sve duže, tako da sam zadnji dan ustao ni manje ni više nego u 15:30 zijev. Sad, imam tu jedan problemčić... Dan iza dižem se u 6:30 no. Išao sam ranije leć, oko 22:30, ali nema teorije da zaspem headbang... Prošlo je 2, a nema ni S od sna blabla. Sutra ću bit neispavan, razdražljiv i nervozan da je to milina.

23.12.2009., srijeda

Predblagdansko raspoloženje

Evo godišnji je na pomolu pjeva. Pa samo saznanje o skorašnjem ne-ustajanju-rano, čini to isto ustajanje dosta težim ovih zadnjih par radnih dana u ovoj godini zijev. U studentskim danima pomisao da radnici imaju 20tak dana godišnjeg za cijelu godinu mi je bila dosta sumorna nono. Ono gdje su praznici, Božić, Uskrs pa ljeto... Ali sad vidim da nije toliko strašno. Nekako je normalno otić na posao svaki dan, a godišnji treba čuvat i dobro iskoristit smokin.

Inače radni dan mi traje do 3, pa posli redovito pješke doma, ukoliko to meteorološki uvjeti dozvoljavaju. Idem i u duže šetnje po gradu. Doma pratim samo jednu seriju na TVu, Voyager. To ima još dvije sezone, to je negdi do 3.mjeseca 2010. Još trenutno gledam na kompu seriju Rome drugu sezonu. Super mi je serija, dosta brutalna i eksplicitna burninmad, ali naravno tako i bilo. Dozirao sam jednu epizodu dnevno, to mi je nekako mjera. Imam još na stand-by 3-4 serije za pogledat. I isto tako knjiga za pročitat. Mogao bi drmnit jednu knjigu sad za praznike. 4ti nastavak Dune serijala je sada na redu. Iako u pravilu ne igram igrice, nedavno sam se domogao Pro Evolution Soccera 2010 pa bacim tu i tamo koju utakmicu. Tako da nije dosadno. Spavanje sam smanjio na razumnu mjeru. Jedino povremeno vikendom odležim kako samo ja znan - cca 12 sati. Zlu ne trebalo sretan.

Donio sam u Split dosta zagrebačke kužine. Pohani sir, zapečeni grah, pa kesteni... Još da je zagrebački odrezak (sa puretinom) uvest bilo bi sve potpuno.

Što očekivati od nove godine? Osiromašena je puno neigranjem Hrvatske na Svjetskom prvenstvu. Iako ću pogledati većinu utakmica, nedostajat će šušura zaliven, iščekivanja rolleyes i kolektivnog delirija party. Neću pravit novogodišnje odluke, tipa od prvi-prvog ću nešto promijeniti. Odluke se mogu donijeti svaki dan. A godina kao godina, valjda će bit bolja od tekuće, treba biti optimist mah



Evo jedan zalazak sunca na Baćama za kraj godine sretan. Ugodni vam blagdani thumbup

21.12.2009., ponedjeljak

Frank Herbert : Dune Messiah & Children of Dune

Evo jučer sam završio treću knjigu serijala, pa ću dati ovdje osvrte na drugi i treći nastavak.

Radnja Dune Messiah počinje 12 godina nakon završetka prve knjige Dune. Svih 6 knjiga u serijalu imaju jednake dimenzije, s time da druga ima nešto manje stranica, a veličina slova i razmaci između redaka su puno veći tako da je zapravo dvostruko kraća. Dakle radnja se nastavlja, rat između sljedbenika Paula Muad'Diba i njegovih Fremen-a protiv ostalih plamti. On i sestra Alia su glavni likovi što se pozitivaca tiče. Jessica je otišla na Caladan i ne spominje se u ovom dijelu. Negativci su novi, spremaju urotu protiv njega. Good guys su čunjke, bad guys su čunjke, pa je nekako pošteno thumbup Dosta je drugačija od prve knjige, nije više Paul toliko nadmoćan i dominantan. Više je nekako tamna strana moći i problemi čovjeka na vrhu. Kraj je tragičan, što je meni OK sretan.

Treći dio, Children of Dune počinje 9 godina nakon Messiah-a. Početak mi je jako dobar. Opisana su razmišljanja likova više nego u prethodnim knjigama. Ima više likova: Paulova djeca Leto II i Ghanima, onda Jessica pa Alia-Paulova sestra. Još par sporednih. Ima ovaj jedan princ Farad'n. Puno misli, ali nije baš pametan lud. I neki stari znanci se ponovno javljaju sretan. Njihovi come-back-ovi su mi se dopali, nekako su mi sjeli. Ono što volim, jesu paralelne radnje thumbup. Ima dosta filozofskih misli, tko voli neka izvoli. Meni je filozofija bila najniža ocjena u gimnaziji, tako da to nije za mene zijev. Radnja se dobro zapetlja. Kraj mi je OK.

Treća mi je dobra knjiga sretan, druga mi je bila tako-takotuzan.


11.12.2009., petak

Degustacija: tri Belgijanca

Počeo sam sa Maredsous-om. Belgijsko samostansko jako tamno pivo. Proizvode ga Benediktinci. 8% alkohola, cijena 16 kn u Getroa. Pravo tamno pivo, i po izgledu i okusu. Okus mi je dobar, ali u početku. Nekako mi nije pun, poslije se izgubi nono. Ovo mi je bilo prvo večernje pivo pa je brzo nestalo. Idemo na sljedeće wink.

Preostala su bila dva Chimay-a. Prvi od dvojice je bio Bruin(Red) ili Crveni. 7% alkohola, 19.5 kn u Vrutka. Potječe iz samostana Scourmont, proizvode ga Trapisti, mislim da je to redovnički red. Oni isti što rade sireve... Po boji i okusu bih ga prije svrstao u svijetla piva, iako piše na etiketi: tamno. Okus me podsjeća na svijetli Leffe. Što bi značilo dobro, ali nije moj tip. U popisu sastojaka sam pored uobičajenih ječma i hmelja pronašao i kukuruz. To mu valjda daje ovaj okus sličan pšeničnim pivima. Dakle, sviđa mi se okus, pivo je dobro, iako ne pripada tamnim pivima, bar ne kako ih ja vidim sretan.

Zadnji je bio još jedan Chimay. Ovaj se zove Blue. Razlikuje se od prethodnika po višem postotku alkohola - 9%, te po većoj cijeni - 24 kn u Vrutka. Ova inačica ima u sastojcima pšenicu, tamo gdje je prethodna imala kukuruz. Na boci je utiskana 2009.ta godina pokraj grba, što bi ovo trebala biti novija verzija. Boja je tamnija nego prethodna, nekako je baš smeđa. I okus je isto više na tamnija. Nekako mi je okus nešto između tamnih i pšeničnih. Pšenična mi imaju svoj svoj prepoznatljivi okus. Od ova dva Chimay-a bolji mi je bio onaj prošli. Njega sam mogao prepoznati kao svijetloga, a ovaj je neki hibrid zujo. Za ovu cijenu (24 kn u dućanu) ga neću definitivno drugi put kupiti.



Dakle od tri večerašnja takmaca, najbolje je prošao Chimay Bruin(Red), ili drugi u redoslijedu. Ali i on je preskup (19.5 kn) za svakodnevnu uporabu no. Ono što koristim u tu svrhu su tamni Budweiser (9kn) i irski stout O'Hara (13kn), ali bitno je da su to 0.5 yeslitarske inačice dok su sva ova ostala degustirana 0.33.

Večeras sam imao i problema sa novim mobitelom, nokia 6303. Jer inače pijem pivo i dojmove pišem u mobitel. Prvo sam pritiskao ovu crvenu tipku za prekidanje poziva i ostao bez podataka. Ona automatski izlazi iz svih aplikacija i ne sprema ništa, bez pitanja cry. A drugo mi je mob bloka jer je baterija bila (pre)slaba pa sam opet ostao bez zapisa cry. A težak je život nas umjetnika wave.

08.12.2009., utorak

Degustacija: dva crvena i jedan stari znanac

Prvo je bilo Kwak. Belgijsko jako tamno crveno. 8.4%, 17.30 kn u Getroa. Okus me na prvi mah podsjetio na Leffe, ima onu sličnu aromu kako završava. Okus ide vise na tamna nono. Sad ne znam dijele li se možda crvena na svijetlo crvena i tamno crvena. Trebao bi se malo obrazovat glede toga. Za vidit je više svijetlo. Okus mi je skroz dobar, zadovoljavajući, iako dosad nisam bio obozavatelj crvenih. Recimo Kilkenny mi nije dobar, a ni Palm. Sve u svemu, ovo je bilo jako dobro thumbup.



Slijedilo je O'Hara's irish full bodied red. 4.3% alkohola, malo dijete prema prethodniku i sljedbeniku. Ne mora se ići daleko za kupiti ga. Ima ga i u Getroa za 11.80 kn, zatim u Vrutka i to u 0.5 litarskoj inačici za 13 kn, i za istu cijenu i u Kauflanda, pa i nije toliko skupo. Boja mi je svojom tamnom nijansom dosta obećavala. Treba se dosta dobro zabuljiti i zumirati da bi se uočila crvena boja. Budući da njegovog rođaka, crnog O'Haru jako cijenim imao je dobre genetske predispozicije i rodbinske preporuke yes. A sad okus tuzan. Popio sam cijeli 0.33, a nisam uopće zapazio okus namcor. Meni dosta crvenih nema jak okus, pa je moj svjetonazor valjda takvi rolleyes. Puno mi je bolji tamni O'Hara. Ovoga ću staviti u kategoriju onih koje neću drugi put tako skoro kupiti.



Treći je bio Gulden Draak. Belgijsko specijalno tamno. Alkohola 10.5%, što je pozamašno. Ima ga kupit na više mjesta. Ovoga sam našao u Vrutka za 21 kn, a ima ga i u Getroa, zatim u Konzuma u Avenue Mall te jos u nekim većim ducanima. Okus... Ponavljao sam ga više puta, da vidim mozda je samo prvi gutljaj takvi, ali stvarno je fenomenalan. Postotak alkohola je velik, ali nekako se ne osjeti. Barem u početku... E tu je sad zamka nono. Poslije malo zamanta, jer ovih 10.5% nije malo. Okus mu je dobar, ali prejako je nekako za mene. Možda ga je trebalo polako piti. To je moj problem sa jakim pivima, vinima ili žestokim. Navikao sam da piva od 5% treba popit stvarno puno, pa se tako navodim i kod stvari koje nije dobro toliko puno količinski konzumirati tuzan. Ovo mi je drugi put da ga pijem. Prvi je bio u HopDevila prije 3 godine. I onda sam bio sličnog dojma: lijepo, ali prejako. Međutim, zanemario sam to iskustvo jer mi je prvi okus bio primamljiv. Moglo bi se reći da je ženskog roda, lipog izgleda i okusa sretan, ali naknadno cete se zapitati o posljedicama nono
Zadnji zaključak: plemenito pivo, izvrsnog okusa, ali prejako.



Na početku sam izabrao 3 piva. Na kraju drugog prepao sam se da ce biti malo... Ali ovo finalno me dobro sredilo, tako da ce ovo biti kraj večerašnje degustacije. mah

27.10.2009., utorak

Hopdevil pivnica u Zagrebu

Dakle, bio sam poslovno u Zagrebu prije tjedan dana i iskoristio sam slobodno vrijeme za posjet hramu za pivske slodokusce. Radi se naravno o belgijskoj pivnici Hopdevil, u Branimir centru. Ponuda im je stvarno bogata, hvale se da imaju preko 100 vrsta. Bio sam u društvu prijatelja, u daljnjem tekstu kolege degustatora, pa smo ovdje imali i drugo stručno mišljenje sretan. Izabrali smo dva piva za degustaciju.

Prvo se zove Leute Bokbier , ima 7.5% alkohola. Košta 26 kn, s time da je ovo kafić, pivnica, pa i nije uopće puno s obzirom kako je dobro. Okus mi se sviđa. Vrlo aromatičan, nije izrazito sladak, ali pun i blag u ustima. Ovu sam rečenicu našao na jednoj stranici, naravno da nisam kadar dati tako kvalitetnu analizu cry. Kolega degustator kaže da okus završava na voće. Egzotična čaša, ovalnog dna. Ne može stajati bez ovog drvenog stalka. To može postati nezgodno nakon što se popije malo više tura party. Leute znači zadovoljstvo na flamanski. Stvarno je dobro, baš kako treba bit thumbup.



Drugo je bilo St.Bernardus Pater , 6.7%. Cijena slična kao i prethodno, 25kn. Ovo je nekakvo samostansko pivo, kakvih ima puno u Belgiji. To se može prepoznati po ovome fratru sa naljepnice. Izabrali smo ovog Bernardusa od 6.7% koji je najslabiji od braće što se tiče postotka alkohola. Ima ih i od 8% i od 10%. Osobno ne volim prejaka piva. Dosta bi se čuo alkohol, a manje aroma. Kolega kaže da ga podsjeća na Tomislava, a to je velika psovka za pivo blabla. Složili smo se da je prethodno bilo bolje. Njemu je okus bio prejak. Meni nije no. Valjda sam ja veća pijančina od njega yes. Okus mi je bija dobar, ali ne baca na tamno pivo. Nekako je prazan, više na svijetlo. Možda drugom prilikom probam ovoga od 8%. Mislim da ovo neću više kupovat, za razliku od gornjeg koje me oduševilo cerek


15.10.2009., četvrtak

Frank Herbert : Dune

Dakle napokon sam se ukvatio u koštac s ovim slavnim SF serijalom. Imao sam ga u planu pročitati zadnje tri godine, ali ne radi se o samo jednoj knjizi, nego o njih 6 što traži i nešto više vremena. Dobivši na poklon bon od 600kn za diplomu, kupio sam svih 6 knjiga te još 6 komada Stevena Eriksona koji sada čekaju svoj red sretan.

Radnja prve knjige prati dječaka Paula Arteidesa. Na početku knjige on je 15godišnjak. Otac mu je vojvoda Leto Arteides, a majka Jessica. Majka mu je pripadnica reda Bene Gesserit, što je zapravo drevna škola tjelesne i mentalne obuke. Cijela obitelj se po naredbi Cara seli sa svoga planeta Caladana na pješčani planet Arrakis. Taj njihov novi dom je pustinja, voda se jako cijeni tamo. Ništa se od tekućine ne baca, rosa se skuplja, a kad čovjek umre njegova se voda iscijedi iz tijela, jer mu više ne treba. Planet ima i svoje izvore začina(melange) koji ima visoku tržišnu vrijednost te naravno divovske crve koji žive u pijesku i mogu biti dugi do 400m. Imamo i suprostavljenu kuću Harkonnen, koja uz pomoć Cara vreba priliku za osvetu kući Arteides. Tu su i već prisutni stanovnici planeta Arrakis, zovu se Fremen. Oni su dosta mudri i sposobni i jako dobri borci.

Serijal je teška klasika. Kaže se da je Dune za SF ono što je Gospodar Prstenova za fantasy. Više sam definitivno u fantasy-u nego u SFu. Ovo mi je prvo što čitam s izuzetkom Star Wars-a. Ovo je SF jer se radnja događa u svemiru i što je u budućnosti. A ima i dosta mistike tipične za fantasy. Magije baš i nema, jedino ne znam kako se vizije budućnosti i recimo paralize mišića sa izgovorenom riječi tretiraju. Ovaj glavni lik Paul je dosta moćan i svemoguć, a to se meni ne sviđa no. Dođu napete situacije, ali se sve to lipo i solomunski riješi. Njima sve lipo u knjizi, a meni kako je...blabla Zato volim kad je realno, kako to radi George R.R. Martin. Onda oni poginu, a ja sam barem živ cerek Kraj je dosta optimističan, u smislu da je happy end. I tu se dolazi do rješenja problema, pa sam mišljenja da je to nekad davno kad je ovo pisano možda bila predviđena samo jedna knjiga. Većinom je samo jedna radnja, oko Paula i Jessice. Negativaci nemaju puno rečenica u knjizi, iako je ovaj glavni barun Vladimir Harkonnen dobro napravljen. Nekako ima dobre radnje, dobrih zapleta, ali mi je malo bezveze kako to gotovo pa baš sve sretno završi na kraju.

Kupio sam i čitao na engleskom. Iako su prevedene na hrvatski, ove su jeftinije. Američko izdanje 55kn knjiga, britansko 70, a hrvatsko jedno 180. A u nas je standard, nećemo mi reciklirani papir ili papirnate korice blabla. Engleski kojim je ovo pisano nije težak, iako sam ja perfekcionist pa tražim po rječniku svaku nepoznatu riječ, ali može se čitati i bez. Sigurno daleko od onoga filozofa Bakkera ili Eriksona (za kojeg sam čuo da je još gori od Bakkera).

Sve u svemu, jako san zadovoljan knjigom. Na stranu moji ukusi i Martinovski svjetonazor sretan. U početku sam čitao po 10 strana dnevno, ako i toliko, da bi se to kasnije popelo i do 30. Mislim da ću uživat u čitanju ostalih pet nastavaka. Zasad je na kraju prve bio happy end, ali ima se još za čitat. Ima nade wink.



02.10.2009., petak

radni čovik

Nisam dugo ništa napisao. Ne računajući ovaj prethodni post o pivu, koji je bio eto tako gastronomski, prošlo je preko 3 mjeseca. Promijenilo se dosta stvari od tada.
Tamo 13.07. sam diplomirao. Završilo je studentsko razdoblje u mom životu. Nema više jest za 5kn cry. Imao sam neki ludi plan kako ću diplomirat u šesti, tada bi morao predati mentoru radnju početkom 5 mjeseca. Kako sam bio u Splitu za Uskrs, došao u metropolu 17.4. trebao sam napisati diplomski u 2 tjedna. Rezultat je bio sljedeći: dva tjedna su prošla, a ja nisam ni počeo pisati rofl. Ono može se to napisati i dva tjedna, ali treba sjest i radit. Ja sam ga napisao u mjesec dana, s time da mi je prosjek bio 2 sata rada dnevno. Bilo bi dana i kad bi potegao 4 sata, ali naravno i onih kad ne bi ništa napisao. Ovo se odnosi na pisanje dokumentacije, word dokument. Praktični rad (program) je bio već prije gotov. Tako je mentor tražio.
Imao sam mjesec dana ljeta. Uglavnom sam po svojoj studentskoj navici prespavao zijev. Bio sam u Zagreb na U2. Bilo mi je jako kako je Bono uhvatio i razdrmao stalak za mikrofon odmah na početku . Ka ono, lud sam, sve ću razbit cerek. Bio nas je mislio pozdravit pa je umjesto krasni ljudi rekao krasni ludi blabla. Pa mislim, di to ima, platiš 500 kuna da bi te vrijeđali no.
Slijedilo je zaposlenje. Bio sam stipendist, pa sam imao predoređeno di ću radit i da počinjem nakon diplome. Došla je buđenja u 6:30, jer se u 7 već mora biti na poslu. To je dosta bolje od onoga moga dizanja u 2. Iskoristi se bolje dan. Sad imam dosta slobodnog vremena. Od 3 pa sve do tamo 10-11. Dobro mi je što su stavili Voyager i popodne u 16:20 tako da to lijepo pogledam dok se oporavljam od ručka njami. Za izać Split je siromašniji od Zagreba, pogotovo što mi je većina ekipe gori. Ali recimo je bolji jer se radi o manjim udaljenostima, tipa doma-posao, pa se manje vremena gubi. Tako da radim mjesec i pol dana. OK je, nema stresa, pritiska. A državna firma thumbup.
I sada šećer na kraju fino. Dobro, još bolje pivo na kraju party. Ali i pivo ima šećera, pa možete kako želite sretan.

Meksičko je pivo. Kupio sam ga u Kauflanda u Splitu. 5.3% alkohola. Po boji se teško može nazvat tamno. Iako mu na etiketi piše da je tamno rolleyes. Ali okus mu je super. Očekiva san kako je ono svijetlo smeđkaste boje da će bit više okus na svijetlo pivo, ali stvarno je dobro na jeziku (za mene koji volim tamna piva). Malo skupo (13kn) za 0.33, ali je lipo.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.