p o m a l o . . .
27.10.2009., utorak
Hopdevil pivnica u Zagrebu
Dakle, bio sam poslovno u Zagrebu prije tjedan dana i iskoristio sam slobodno vrijeme za posjet hramu za pivske slodokusce. Radi se naravno o belgijskoj pivnici Hopdevil, u Branimir centru. Ponuda im je stvarno bogata, hvale se da imaju preko 100 vrsta. Bio sam u društvu prijatelja, u daljnjem tekstu kolege degustatora, pa smo ovdje imali i drugo stručno mišljenje  . Izabrali smo dva piva za degustaciju.Prvo se zove Leute Bokbier , ima 7.5% alkohola. Košta 26 kn, s time da je ovo kafić, pivnica, pa i nije uopće puno s obzirom kako je dobro. Okus mi se sviđa. Vrlo aromatičan, nije izrazito sladak, ali pun i blag u ustima. Ovu sam rečenicu našao na jednoj stranici, naravno da nisam kadar dati tako kvalitetnu analizu  . Kolega degustator kaže da okus završava na voće. Egzotična čaša, ovalnog dna. Ne može stajati bez ovog drvenog stalka. To može postati nezgodno nakon što se popije malo više tura  . Leute znači zadovoljstvo na flamanski. Stvarno je dobro, baš kako treba bit  . Drugo je bilo St.Bernardus Pater , 6.7%. Cijena slična kao i prethodno, 25kn. Ovo je nekakvo samostansko pivo, kakvih ima puno u Belgiji. To se može prepoznati po ovome fratru sa naljepnice. Izabrali smo ovog Bernardusa od 6.7% koji je najslabiji od braće što se tiče postotka alkohola. Ima ih i od 8% i od 10%. Osobno ne volim prejaka piva. Dosta bi se čuo alkohol, a manje aroma. Kolega kaže da ga podsjeća na Tomislava, a to je velika psovka za pivo  . Složili smo se da je prethodno bilo bolje. Njemu je okus bio prejak. Meni nije  . Valjda sam ja veća pijančina od njega  . Okus mi je bija dobar, ali ne baca na tamno pivo. Nekako je prazan, više na svijetlo. Možda drugom prilikom probam ovoga od 8%. Mislim da ovo neću više kupovat, za razliku od gornjeg koje me oduševilo   |
15.10.2009., četvrtak
Frank Herbert : Dune
|
Dakle napokon sam se ukvatio u koštac s ovim slavnim SF serijalom. Imao sam ga u planu pročitati zadnje tri godine, ali ne radi se o samo jednoj knjizi, nego o njih 6 što traži i nešto više vremena. Dobivši na poklon bon od 600kn za diplomu, kupio sam svih 6 knjiga te još 6 komada Stevena Eriksona koji sada čekaju svoj red . Radnja prve knjige prati dječaka Paula Arteidesa. Na početku knjige on je 15godišnjak. Otac mu je vojvoda Leto Arteides, a majka Jessica. Majka mu je pripadnica reda Bene Gesserit, što je zapravo drevna škola tjelesne i mentalne obuke. Cijela obitelj se po naredbi Cara seli sa svoga planeta Caladana na pješčani planet Arrakis. Taj njihov novi dom je pustinja, voda se jako cijeni tamo. Ništa se od tekućine ne baca, rosa se skuplja, a kad čovjek umre njegova se voda iscijedi iz tijela, jer mu više ne treba. Planet ima i svoje izvore začina(melange) koji ima visoku tržišnu vrijednost te naravno divovske crve koji žive u pijesku i mogu biti dugi do 400m. Imamo i suprostavljenu kuću Harkonnen, koja uz pomoć Cara vreba priliku za osvetu kući Arteides. Tu su i već prisutni stanovnici planeta Arrakis, zovu se Fremen. Oni su dosta mudri i sposobni i jako dobri borci. Serijal je teška klasika. Kaže se da je Dune za SF ono što je Gospodar Prstenova za fantasy. Više sam definitivno u fantasy-u nego u SFu. Ovo mi je prvo što čitam s izuzetkom Star Wars-a. Ovo je SF jer se radnja događa u svemiru i što je u budućnosti. A ima i dosta mistike tipične za fantasy. Magije baš i nema, jedino ne znam kako se vizije budućnosti i recimo paralize mišića sa izgovorenom riječi tretiraju. Ovaj glavni lik Paul je dosta moćan i svemoguć, a to se meni ne sviđa . Dođu napete situacije, ali se sve to lipo i solomunski riješi. Njima sve lipo u knjizi, a meni kako je... Zato volim kad je realno, kako to radi George R.R. Martin. Onda oni poginu, a ja sam barem živ Kraj je dosta optimističan, u smislu da je happy end. I tu se dolazi do rješenja problema, pa sam mišljenja da je to nekad davno kad je ovo pisano možda bila predviđena samo jedna knjiga. Većinom je samo jedna radnja, oko Paula i Jessice. Negativaci nemaju puno rečenica u knjizi, iako je ovaj glavni barun Vladimir Harkonnen dobro napravljen. Nekako ima dobre radnje, dobrih zapleta, ali mi je malo bezveze kako to gotovo pa baš sve sretno završi na kraju.Kupio sam i čitao na engleskom. Iako su prevedene na hrvatski, ove su jeftinije. Američko izdanje 55kn knjiga, britansko 70, a hrvatsko jedno 180. A u nas je standard, nećemo mi reciklirani papir ili papirnate korice . Engleski kojim je ovo pisano nije težak, iako sam ja perfekcionist pa tražim po rječniku svaku nepoznatu riječ, ali može se čitati i bez. Sigurno daleko od onoga filozofa Bakkera ili Eriksona (za kojeg sam čuo da je još gori od Bakkera).Sve u svemu, jako san zadovoljan knjigom. Na stranu moji ukusi i Martinovski svjetonazor . U početku sam čitao po 10 strana dnevno, ako i toliko, da bi se to kasnije popelo i do 30. Mislim da ću uživat u čitanju ostalih pet nastavaka. Zasad je na kraju prve bio happy end, ali ima se još za čitat. Ima nade  . |
02.10.2009., petak
radni čovik
|
Nisam dugo ništa napisao. Ne računajući ovaj prethodni post o pivu, koji je bio eto tako gastronomski, prošlo je preko 3 mjeseca. Promijenilo se dosta stvari od tada. Tamo 13.07. sam diplomirao. Završilo je studentsko razdoblje u mom životu. Nema više jest za 5kn . Imao sam neki ludi plan kako ću diplomirat u šesti, tada bi morao predati mentoru radnju početkom 5 mjeseca. Kako sam bio u Splitu za Uskrs, došao u metropolu 17.4. trebao sam napisati diplomski u 2 tjedna. Rezultat je bio sljedeći: dva tjedna su prošla, a ja nisam ni počeo pisati  . Ono može se to napisati i dva tjedna, ali treba sjest i radit. Ja sam ga napisao u mjesec dana, s time da mi je prosjek bio 2 sata rada dnevno. Bilo bi dana i kad bi potegao 4 sata, ali naravno i onih kad ne bi ništa napisao. Ovo se odnosi na pisanje dokumentacije, word dokument. Praktični rad (program) je bio već prije gotov. Tako je mentor tražio.Imao sam mjesec dana ljeta. Uglavnom sam po svojoj studentskoj navici prespavao  . Bio sam u Zagreb na U2. Bilo mi je jako kako je Bono uhvatio i razdrmao stalak za mikrofon odmah na početku . Ka ono, lud sam, sve ću razbit . Bio nas je mislio pozdravit pa je umjesto krasni ljudi rekao krasni ludi . Pa mislim, di to ima, platiš 500 kuna da bi te vrijeđali .Slijedilo je zaposlenje. Bio sam stipendist, pa sam imao predoređeno di ću radit i da počinjem nakon diplome. Došla je buđenja u 6:30, jer se u 7 već mora biti na poslu. To je dosta bolje od onoga moga dizanja u 2. Iskoristi se bolje dan. Sad imam dosta slobodnog vremena. Od 3 pa sve do tamo 10-11. Dobro mi je što su stavili Voyager i popodne u 16:20 tako da to lijepo pogledam dok se oporavljam od ručka  . Za izać Split je siromašniji od Zagreba, pogotovo što mi je većina ekipe gori. Ali recimo je bolji jer se radi o manjim udaljenostima, tipa doma-posao, pa se manje vremena gubi. Tako da radim mjesec i pol dana. OK je, nema stresa, pritiska. A državna firma .I sada šećer na kraju  . Dobro, još bolje pivo na kraju . Ali i pivo ima šećera, pa možete kako želite . Meksičko je pivo. Kupio sam ga u Kauflanda u Splitu. 5.3% alkohola. Po boji se teško može nazvat tamno. Iako mu na etiketi piše da je tamno  . Ali okus mu je super. Očekiva san kako je ono svijetlo smeđkaste boje da će bit više okus na svijetlo pivo, ali stvarno je dobro na jeziku (za mene koji volim tamna piva). Malo skupo (13kn) za 0.33, ali je lipo. |
